Kulturno-povijesna baština

Kulturno središte čini otok Krapanj. Otok obilježavaju kamene kuće te brojne manje uličice. Posebnu cjelinu čini Samostan Sv. Križa, na čijem je mjestu 1523. g. izgrađena crkva koja je 1937. nadograđena na današnji izgled. U samostanu se čuvaju vrijednosti pod zaštitom države.
Najvrjedniji eksponati su “Posljednja večera” (16. st.) i “Crna Madona na prijestolju” (renesansa). U knjižnici samostana čuvaju se i druge vrijednosti, npr. knjiga Biblije iz 1474. g. kao i 23 inkunabule. U samostanu je otvoren i manji muzej koji sadrži zbirku spužava, koralja, amfora i antičkog posuđa.

Svake godine održava se tradicionalna fešta u povodu Gospe od Anđela (2. 8.). Krajem srpnja održava se lokalna dječja pjevačka manifestacija (u mjestu djeluje i KUD Spužvar), a početkom kolovoza na Krapnju održava se prvenstvo Hrvatske u skoku u vis na otvorenome.

U bližoj okolici u ljetnim mjesecima održavaju se brojne kulturno sportske priredbe od kojih treba spomenuti Međunarodni dječji festival u mjesecu lipnju i Večer dalmatinske šansone u kolovozu u Šibeniku te fešta Velike gospe u Vrpolju sredinom mjeseca Kolovoza.

Povijest spužvarstva na Krapnju


Krapljane je o načinu lova, prepoznavanju i preradi spužvi naučio fra. Antun Grk iz Krete. U samim začecima lova spužva (spuga) se vadila samo ostima na manjim dubinama da bi se kasnije polako uvodili i ronilački aparati. Krajem 19. st. posadu za lov na spuge činilo je oko 8 ljudi od kojih su samo dva-tri člana posade bili ronioci, dva veslači, dva su radila na pumpi za zrak dok su dvojica gazili, prali i sušili izvađene spužve. Tada je lov spužava bio zabranjen svake treće godine.

Kako bi unaprijedili spužvarstvo 1893. g. osnovana je zadruga kojoj su Pomorske vlasti iz Trsta donirali ronilački aparat. Krajem 19. st. u zadruzi je radilo oko 14 ronilaca.

1924. vlasti su zabranile lov spužava posadama koje su imale aparate na dubinama manjim od 16 m kako bi posade bez aparata mogle ravnopravno sudjelovati u samom izlovu. Do 1940. zadruga je raspolagala sa 20-tak ronilačkih aparata i isto toliko posada te je do 400 ljudi živjelo od ove djelatnosti. Do 1912. spužve se nisu prerađivale već su se samo gazile i sušile što je utjecalo na samu cijenu. Od spomenute godine u preradu se uvodi natrijev sulfat koji je pomagao uklanjati kalcijeve sastavine što pridonosi da spuge imaju bijelo – žućkastu boju te pridonosi povećanju same cijene tako da danas 1 kg nerafinirane spužve cijeni se na oko 70 $.